 |
| Bazga je Božicino drvo, ne pali ga ili bi se ukleti mogao. |
Kad sam ja bila mala igrali smo se indijanaca, vozili bicikle, stalno bili vani, obožavali smo sve vrste životinja, valjali se po travi, gradili gradove u pijesku, kuhali otpalo lišće i pekli kolače od blata, pili sirup od bazge...
Imali smo samo jedan grm bazge koja je rasla uz vrt, na međi, u sjeni susjedove drvene štale. Meni se uvijek činilo da je taj grm čaroban jer je mama od njega svake godine napravila oko 25 litara soka od bazge tj. sirupa od njenih bobica. Bobice su bile krupne a nakon što smo ih mama i ja skinule s peteljki ruke su nam bile ljubičaste i meni je to bilo divno. Kasnije smo na bunaru prale ruke i skidale boju tatinom pastom za ruke. Ta je pasta skidale sve: od masnog mazuta do sirove nafte al boja od bazginih ljubičastih bobica bila joj je izazov. Tako sam još nekoliko dana pomalo skrivala ruke od pogleda dok se ne bi vratile u normalu. Više mi je bilo žao maminih inače savršenih ruku. Bobice se mogu skidati i vilicom ili češljem a ruke možete zaštititi običnim rukavicama no nekako mi se taj dodir sviđa. Uz malo soka limuna i sode ako odmah operete toplom vodom koža će biti kao prije.
I danas uz svu moguću pomoć aparata i sokovnika koje napokon imam sirup od bazge radim i dalje isto kako ga moja mama radi čisto iz straha da mu nekim slučajem ne promijenim okus i izgubim to dragocjeno madeleinovsko sjećanje na djetinjstvo utopljeno u čaši bazginog soka. Sirup je nevjerojatno sličan sirupu od kupina no ima neku prepoznatljivu sumporastu notu za koju ne bih znala reći hoće li se svidjeti svima. No upravo je to pravi okus i opis bazge: tajni napitak koji je izuzetno zdrav. Naime, može pomoći kod gripe i prehlade. Tek nekoliko zrelih bobica dovoljno je da otjera gripu već kod prvih naznaka no previše bobica može izazvati proljev ili probleme s probavom. Također se koriste samo zrele bobice a preporuča se i njihovo kuhanje kako bi njihov otrov bio bezopasan za čovjeka. Tako je to u prirodi neke izuzetno ljekovite biljke sadrže i malu količinu otrova? Jing i jang. Tako nas priroda podsjeća da budemo skromni i umjereni. Ništa nije ni dobro ni zdravo u velikoj količini. Tako svaki plod ili sjeme sadrži barem malenu količinu "otrova" kako bi spasilo sebe da ga u potpunosti netko ne pojede. Čisto preživljavanje. I mi ljudi imamo sigurno otrova u sebi, a ponekad nas neki nagon za preživljavanje ili zaštita potomaka natjera da izbacimo taj otrov iz sebe. Najčešće ipak riječima, no i one su vrlo moćne.
Čaj od bazge je ukusan i potiče znojenje i zato se koristi Za snižavanje previsoke temperature kod djece i odraslih. A ugodna je i kupka u bazginom čaju (cvijet) koja ima isti učinak kao i čaj ali je pogodna za snižavanje temperatura kod male djece.
U proljeće i jesen na drvetu
bazge može se primijetiti i jedna zanimljiva želatinasta gljiva boje. Gljiva je
poznata pod nazivom Judino uho i jestiva je no pripremite se na kiselkast okus.
Ako ju pak ne želite jesti možete uživati u njenoj posebnoj ljepoti i
neobičnosti. Podsjeća naime na ljudsko uho. Možda tako pomaže bazgi da bolje
osluškuje šumu kako bi se probudila na vrijeme i svojim zanosno bijelim
čipkastim cvjetićima privukla pčele.
Sirup od cvijeta bazge također je
i zdrav i ukusan, no njega možemo raditi tek u proljeće kad bazga cvjeta. Tada se cvijet može brati za čaj tj. za
sušenje ili možete od cvijeta napraviti ukusan desert umakanjem cvijeta u
smjesu za palačinke i prženjem u ulju. Za sirup je potrebno ubrati cvjetove i
odstraniti što je moguće više peteljke. Nježne bijele cvjetiće potopiti u vodi
preko noći s narezanim limunom. Sutradan zagrijemo procijeđenu otopinu i dodamo
šećer. Neki dodaju med a drugi zaslađivač poput agavinog sirupa. Ako ne želite
dodati šećer ni bilo koji drugi zaslađivač sirup može stajati u hladnjaku do 3
dana ili ga jednostavno u plastičnim bocama požete zalediti. Taj recept je
toliko poznat da za sve hladne izrade sirupa se jednostavno kaže da se radi kao
i sirup od bazge!
Valja reći da postoji više vrsta bazge a mene se posebno dojmila crvena bazga koju sam prvi put vidjela na Velebitu prije dvije godine. Iz nekih pomalo sentimentalnih razloga ostavili smo bazgin grm da nam štiti naše povišene gredice od prejakog ljetnog sunca. Neki nam je unutarnji glas šapnuo da ga pustimo da živi. Sad nas i hrani i čuva naše povrće od žege. Bazga je drvo i koje u paganizmu ima sveto mjesto. Smatra se drvom Božice vjerojatno zbog svojih regenerativnih sposobnosti da se brzo oporavi i regenerira. Stih iz Vještičje pouke glasi :
"Bazga je Božicino drvo, ne pali ga ili bi se ukleti mogao."
